Mujo kosi, a Japanac uzeo štopericu, olovku i papir i mjeri Muji produktivnost. Poslije prvog otkosa, kaže Japanac:
– “Ne valja Mujo, imaš prazan hod.”
– “Kako ba prazan hod?”
– “Pa lijepo. U jednom smjeru kosiš, a kad vraćaš kosu vraćaš je u prazno. Nego, da naoštrimo kosu i sa druge strane, pa da i u drugom smjeru kosiš.2
I tako i bude. Kosi Mujo, a Japanac opet:
– “Ne valja Mujo. Imaš prazan hod.”
– “Pa kako bolan opet prazan hod?”
– “Lijepo! Kosiš u oba smjera, ali imaš prazan hod jer vrtiš guzicom džabe. Nego, da ti zavežemo grabljice da odmah travu rastresaš da se brže suši.”
I tako i bude. Kosi jadni Mujo tako opremljen, kad eto ti Fate. Nosi ručak. Na glavu stavila posudu sa kiselim mlijekom, u jednu ruku posuda s pitom, a u drugu košara s hranom i pivom. Ide polako prema Muji, a on kad je vidi kako zanosno njiše bujnim bokovima, kaže:
– “Bona Fato, ne njiši tako bokovima, ako Japanac vidi da mi se diže, odmah će mi utvrdit’ prazan hod i objesiti fenjer, da kosim i noću!”
